Divlji luk ili srijemuš – Allium ursinum

Prvim navjestiteljima proljeća pripada i divlji luk, nazvan također i medvjeđi luk, sremuš, čremuš, šumski luk i još mnogim imenima.

 

Otvoreni zeleni, šiljasti, sjajni, slični listovima đurđice izbijaju listovi ove biljke iz duguljaste lukovice, obavijene bijelom prozirnom kožicom. Glatka, svijetlozelena stabljika s bijelim glavičastim cvatom naraste do 30 cm visine. Divlji luk raste samo na humusom bogatim vlažnim livadama, sjenovitim i močvarnim cvjetnim livadama, ispod grmlja, te bjelogoričnim i planinskim šumama.

Jak miris po češnjaku osjeti se prije no što biljku ugledamo. Taj mu je miris također donio ime “divlji češnjak” i sa sigurnošću isključio zamjene s listovima đurđice ili otrovnog mrazovca. U rano proljeće brojne su bjelogorične šume na močvarnim riječnim obalama pokrivene svježim, zelenim lišćem divljega luka. Proklija u travnju i svibnju, katkada i ranije. Procvjeta tek sredinom svibnja i u lipnju. U njemu je skrivena velika ljekovita moć i priča se, da ga traže i medvjedi nakon njihova zimskoga sna, da si njime pročiste želudac, crijeva i krv. Divlji luk ima u biti osobine češnjaka, ali je mnogo ljekovitiji. Zbog toga je posebno dobar za proljetnu kuru pročišćavanja i poboljšavanje kroničnih kožnih bolesti.

Kako osušeni listovi gube svoju ljekovitu moć za proljetnu kuru pročišćavanja upotrebljavamo svježe listove. Možemo ih sitno narezane posuti na kruh namazan s maslacem, ili ih fino iskosane koristimo kao začin (nekuhan) običnoj juhi, krumpirima, valjušcima i inim jelima kojima ukus i inače poboljšavamo peršinom. Također ih možemo pripraviti kao špinat ili salatu. Upotrjebljen u većoj količini ima trpak okus, pa ga priređen kao špinat valja pomiješati s koprivom.

Mlade listove sabiremo u travnju i svibnju, dakle još prije cvjetanja, lukovice u kasno ljeto i ujesen. Lukovice divljega luka možemo koristiti isto kao češnjak. Osobe osjetljiva želuca sitno narezane listove i lukovicu preliju s toplim mlijekom, ostave da odstoji dva do tri sata i tu tekućinu piju gutljaj po gutljaj.

 

Divlji luk jako dobro djeluje na želudac i crijeva. Veoma je djelotvoran kod akutnih i kroničnih proljeva i onda kad su oni povezani i s nadimanjem i grčevima, bolji je pak kod tvrde stolice, ako je ona uzrokovana unutarnjim grčem ili lijenošću crijeva. Nametnici, čak i obične gliste, nestanu nakon nekog vremena ako koristimo divlji luk. S poboljšanjem rada crijeva nestanu i one tegobe koje se rado pojavljuju u starijih ljudi ili prekomjernih jelaca, zbog lijenih ili prepunih crijeva. Popuštaju želučanim tegobama prouzrokovane srčane smetnje, nesanica ili bilo koja druga tegoba koja potječe od ovapnjenja krvnih žila ili visokoga krvnoga tlaka, kao što je vrtoglavica, pritisak u glavi i gušenje. Previsok tlak se polako snižava.

Divlji luk je nedovoljno cijenjen kao lijek za čišćenje krvi. Ova biljka najbolje rezultate daje u liječenju kronično nečiste kože. Švicarski liječnik – samouk i znalac bilja župnik Kunzle posebno hvali ovu biljku riječima “Divlji luk pročišćuje cijelo tijelo, pospješuje izlučivanje štetnih, nezdravih tvari, liječi krv, izbacuje i uništava otrovne tvari. Vječno boležljivi ljudi, oni s lišajevima, skrofulozni i reumatični morali bi cijeniti divlji luk kao zlato“, te dodaje „Nijedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u pročišćavanju želuca, crijeva i krvi. Mladi ljudi procvjetali bi kao ruže i razvili se kao smrekine šišarke na suncu!”. Kunzle dalje navodi, kako pozna obitelji, koje su ranije ‘cijelo ljeto pobolijevale, obilazile liječnike, pune osipa i lišajeva, skrofulozne po cijelom tijelu, blijede kao da su izišle iz groba, kao da su ih kokoši iščeprkale, a koje su nakon duže upotrebe ovog divnog Božjeg dara postale potpuno zdrave i svježe’.

 

Načini upotrebe divljeg luka

Kao začin upotrebljavamo svježe listove divljega luka koje nasjeckamo sitno kao vlasac ili peršin i pospemo po kruhu, juhi, umaku, salati i mesnim jelima.

Rakija od divljega luka: Sa sitno nasjeckanim listovima ili lukovicama rastresito napunimo bocu do grla, prelijemo s 38 – 40 % žitnom ili nekom sličnom domaćom rakijom i ostavimo 14 dana na suncu ili u blizini izvora topline. Četiri puta dnevno popijemo 10 – 15 kapljica s malo vode.

Vino od divljega luka: Uzmemo šaku sitno nasjeckanih listova i kratko ih prokuhamo u oko četvrtine litre bijeloga vina, zasladimo po ukusu medom ili sirupom i polako pijemo tijekom dana u gutljajima.

izvor: Biljna Ljekarna

Facebook Comments