Ljekovita biljka – Cikorija

Gorka biljka koja poboljšava probavu, potiče metabolizam, snižava kolesterol i šećer u krvi, olakšava reumu te povoljno djeluje na jetra, žučni mjehur, bubrege i živčani sustav.

Cikorija ili vodopija (Cichorium intybus)stoljećima je poznata kao biljka s protuupalnim i antiseptičkim svojstvima pa se upotrebljavala u melemima za smanjivanje naricanja. Donedavno je poznato da može smiriti upalu izazvanu reumatizmom ili gihtom. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi, cvjetovi i korijen cikorije. Cijela biljka je bogata inulinom, koji potiče razvoj bakterija koje su potrebne da bi crijeva uredno radila. Potiče apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva Poboljšava rad jetara, žučnog mjehura, bubrega i poticajno utječe na metabolizam, stoje karakteristično za biljke koje imaju velike količine inulina. Zbog toga cikorija može biti preventiva, ali i lijek za probleme kao što su usporena probava, čirevi probavnog trakta i nadimanje. Također se pokazalo da inulin može snižavati razinu kolesterola u krvi. Budući da snižava i razine šećera u krvi, prikladna je h rana za dijabetičare.
Osim inulina, ima i gorke spojeve koji potiču izlučivanje želučanih sokova te soka koji luči žučni mjehur. Taj učinak omogućuje bolji rad jetara. Cikorija je raširena po svim krajevima naše zemlje. Raste uz putove, pruge i živice te po livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima. Prve podatke o cikoriji kao korisnoj i ljekovitoj biljci nalazimo u staroegipatskim papirusima. U drevnom Rimu cikorija se rabila kao salata i lijek za želučane bolesti. Kao povrće se koriste mladi, ponešto gorki, prizemni listovi koji su prije izbijanja stabljike veoma slični onima maslačka, pa ih se s njima često zamjenjuju. Skupljaju se u proljeće ili rano ljeto prije cvjetanja, a priređuju na različite načine, najčešće kao salata i špinat. Radi ublažavanja gorkog okusa često se miješa s drugim biljem. Bogati su vitaminom C i karolinom. Kuhano, jestivo je i mlado korijenje koje se bere u rujnu i listopadu, a obično se poslužuje s umakom. Ako ga ne namjeravate odmah upotrijebiti, treba ga osušiti jer će se brzo upljesniviti. Prije sušenja korijen se reže na komadiće. Pečeni i samljeveni korijen cikorije stoljećima se koristio kao nadomjestak za kavu, a danas se kao glavni sastojak kavina napitka rabi kultivirana vrsta cikorije koja ima veći i sočniji korijen od samonikle cikorije. Držanjem korijena na tamnome mjestu dobivaju se duge bjeličaste glavice koje se mogu jesti sirove u salatama te kuhati ili pirjati na maslacu kao zasebno jelo.
Da biste uzgojili glavice, iskopajte korijenje ujesen, odrežite lišće na 25 mm i podrežite korijen za 25 mm. Dobro ukopajte u pjeskovit kompost i odložite u podrum ili garažu. Glavice se mogu brati za tri-četiri tjedna. Cvjetovi i listovi skupljaju se tijekom cvatnje, a potom suše. U vrtu su cikoriji potrebni sunčan i otvoren položaj te rahlo i po mogućnosti lužnato tlo. Sije se u rano ljeto.
 
Upozorenje!
 
Nisu zabilježene nikakve popratne pojave prilikom upotrebe cikorije. Ljudi koji pate od zatvora crijeva ili crijevnih upala trebaju se prije upotrebe cikorije posavjetovati s liječnikom ili fitoterapeutom.

Originally posted 2013-05-09 06:37:00. Republished by Blog Post Promoter