Ljekovita biljka – Kopriva

Za liječenje reume ne treba se opeći koprivom – dovoljno je piti čaj od te biljke. Kopriva je učinkovita i kod povećane prostate, povišenog tlaka, artritisa i manjka željeza u krvi.

Kopriva (Urtica dioica) bogata je vitaminima, mineralima i ljekovitim tvarima. List koprive učinkovito olakšava reumatske tegobe jer značajno umanjuje bol pri kretanju i u mirovanju. Tzv. urtikacija, odnosno šibanje oboljelih dijelova koprivom, više se ne primjenjuje u liječenju reume. Umjesto toga kopriva se propisuje za unutarnju uporabu kao diuretik jer može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline te tako olakšati stanje kod reumatizma i atrilisa. Također, njemačka laboratorijska ispitivanja iz 1999. pokazala su da listovi imaju snažan protuupalni učinak. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj se rabi za ispiranje mokraćnih organa, za sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, za povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu.
Kopriva snižava i razinu šećera u krvi, pa se stoga koristi u brojnim čajnim mješavinama protiv dijabetesa. Prema talijanskom istraživanju iz 2002., ekstrakt korijena koprive mogao bi biti učinkovit i u snižavanju krvnog tlaka. Korijen koprive najčešće se rabi kod otežanog mokrenja zbog povećane prostate. Pripravci od korijena olakšavaju i tegobe kod povećane prostate iako se veličina žlijezde ne smanjuje. Čaj od koprive dobro je sredstvo za jačanje jer potiče apetit, opskrbljuje organizam željezom i uspješno djeluje protiv umora.
U vanjskoj upotrebi kopriva se upotrebljava za liječenje akni, ekcema, masne kože i prhuti. Kopriva raste kao i korov, a široko je rasprostranjena gotovo po cijelom svijetu. Hranjivost koprive poznavali su još stari Egipćani, koji su je i uzgajali kao povrće. Grci i Rimljani također su je često jeli i cijenili. I danas koprivu jedu mnogi narodi Europe iako se rijetko uzgaja.
Za jelo služe prokuhani listovi i vršci mlade biljke koji se beru od kralja veljače do svibnja, a ponekad se mogu naći ponovno u jesenskim mjesecima. Nježne vrške biljke s četiri do šest listića treba otkinuti u rukavicama na mjestu gdje je stabljika još mekana. Korijen se iskapa u jesen i proljeće, a potom rabi svjež ili suši. Mladu koprivu može se pripremiti kao špinat, a od nje se spravljaju i umaci, salate, juhe, pite te druga jela. Mladi se izdanci mogu pržiti na ulju, a osušeni i samljeveni u prah mogu se spremati za kasniju uporabu. Otrovni sadržaj iz koprivinih žalaca (pretežito mravlja kiselina) kuhanjem ishlapi te se neutralizira. Kopriva je bogata kalcijem, fosforom, željezom i silikatnom kiselinom. U biljci ima vitamina K, B2 i panotenske kiseline te stoga predstavlja prirodni multivitaminski koncentrat. Može se uzgajati iz sjemena posijanog u proljeće u vlažno, ilovasto tlo na sunčanu ili blago sjenovitu mjestu.
 
Upozorenje!
 
Kod primjene korijena rijetko mogu nastupiti blage želučane tegobe. Rabite li koprivu za liječenje problema prostate, potražite savjet liječnika. Posavjetujte se s liječnikom i ako uzimate lijekove za liječenje dijabetesa, visokog ili niskog tlaka te sredstva za smirenje središnjega živčanog sustava.

Facebook Comments