Ljekovita biljka – Majčina dušica

U antičko doba smatralo se da majčina dušica daje hrabrost, a danas se cijeni njezino djelovanje protiv kašlja, bronhitisa i hripavca. Eterično ulje liječi ubode kukaca.

Majčina dušica (Thymus vulgaris) od davnina se rabi u narodnoj medicini, a suvremena znanost potvrđuje njezinu učinkovitost Istraživanja su pokazala da flavonoidi majčine dušice, metilklavikol i timol, imaju blagotvoran učinak na opuštanje mišića. Zbog toga se ova biljka često upotrebljava kao sredstvo protiv grčeva u liječenju probavnih smetnji kao što su oticanje, povraćanje, nadutost, usporena probava, grčevi u želucu i slabo izlučivanje žuči. Stoga ju je vrlo dobro rabiti kao začin teško probavljivoj hrani. Majčina dušica pomaže i u pročišćavanju nosa tijekom prehlade, peludne groznice i astme. Utječe na bronhije tako što ih širi i sprečava razvoj gotovo svih bakterija. S velikim se uspjehom koristi kod kašlja, bronhitisa i hripavca. Korisna je i protiv bolova u mišićima.
Eterično ulje majčine dušice ima antiseptičko djelovanje pa se često preporučuje za liječenje manjih posjeklina i drugih ozljeda, osobito ugriza i uboda kukaca. Katkad se majčina dušica propisuje u liječenju desni i upale krajnika. Čajevi od majčine dušice blagog su djelovanja pa se mogu propisivati i djeci, za razliku od eteričnog ulja ove biljke koje je vrlo snažno, pa nije uvijek prikladno za najmlađe. U aromaterapiji se rabi protiv umora, depresije, slabe cirkulacije, glavobolje, mišićnih bolova i tegoba dišnih puteva. Može se kapnuti u vruću vodu i inhalirati ili dodati nekoliko kapi uljima za masažu, no ne treba ga nanositi izravno na kožu. Moćna antiseptička i konzervirajuća svojstva majčine dušice bila su poznata već Egipćanima, koji su je rabili kao jedan od sastojaka tekućine za balzamiranje. Za Grke ona je predstavljala ljupku eleganciju: “mirisati na majčinu dušicu” bio je uglađeni izraz poštovanja. Nakon kupanja tijekom masaže Grci su se masirali uljem od majčine dušice. Njezin botanički naziv Thvmus serpyllum potječe od grčke riječi thymon, što znači “hrabrost”.
Mnoge je tradicije povezuju s tom vrlinom. Primjerice, rimski vojnici kupali su se u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali. U srednjem vijeku Europljanke bi izvezle grančicu majčine dušice na predmetima koje su davale za uspomenu lutajućim vitezovima. Recept za juhu, zabilježen 1663., sastoji se od majčine dušice i piva za prevladavanje sramežljivosti, a škotski su brđani pili čaj pripravljen od divlje majčine dušice za snagu i hrabrost te sprečavanje noćnih mora. Majčina dušica i njezine brojne podvrste rastu samoniklo u Sredozemlju, na suhim obroncima. Lako ju je uzgojiti iz sjemena posijanog početkom travnja ih iz reznica. Biljka najviše voli toplo sunčano mjesto te bogatu, suhu i laganu zemlju. Možete je uzgajati i u posudama. Listovi i cvjetne stapke beru se na početku razdoblja cvatnje i pomno suše na zasjenjenu mjestu.
 
Upozorenje!
 
Majčina dušica se ne preporučuje tijekom trudnoće i dojenja. Pripravci s uljem majčine dušice ili timolom nikada se ne nanose dojenčadi i manjoj djeci na lice ili ispod nosa. I prilikom utrljavanja na prsa i leđa potreban je oprez.

izvor: Biljna Ljekarna

Facebook Comments