Vrbovica
Prava vrbovica je ona koju opisuje Maria Treben, tj. Epilobium parviflorum, ali istog su ljekovitog djelovanja i vrste E. Montanum, E. Angustifolium, E. Hirstrum E. Roseum, i dr. Ako postoji pravi primjer ljekovitosti pojedine biljke za bolesti određenih sustava organa, tada je to vrbovica za urinarni sustav.
Otkriće ljekovitosti vrbovice i njezina uporaba novijeg su datuma – negdje oko 30 godina se ta biljka koristi u liječenju, i to u prvom redu infekcija i tegoba urinarnog trakta, upalnih stanja prostate do tumora i karcinoma prostate (predstojna žlijezda, prostatitis – akutni uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus, hiperplazija prostate, tumori prostate, adenokarcinomi, latentni karcinom).
Vrbovicom se uspješno liječe i sljedeće tegobe bolesti mjehura, bolesti bubrega, bakterijske upale mjehura i mokraćnih kanala, ženske bolesti, kožne bolesti, čirevi i čirići u ustima i grlu, bolesti respiratornih organa. Danas se često preporučuju čajne mješavine za liječenje prostate, pa se tako uz vrbovicu preporučuju list i korijen koprive, mrtva kopriva, gospina trava, kamilica, čestoslavica, zlatica, iđirot, zečja soca i dr.Mladi listovi vrbovice su ukusna proljetna hrana, te se rabe za pripremu raznih proljetnih salata, variva i juha. Čisti sok ili ekstrakt vrbovice djeluje protuupalno, pa se koristi i u kozmetičkim pripravcima.
Zapadna pučka medicina vrbovicu također rabi u liječenju raznih oboljenja u kojima se preporučuje uzimanje ljekovitog bilja sa salicinom.
Kontraindikacije: U jačim dozama ili u većim količinama može doći do nadražaja sluznice želuca.
