Divlji pelin
Iz povijesti je poznato da se u pučkoj medicini rabi kao biljka koja čisti, uništava nametnike i dezinficira, isto kao i pelin.
Razvija jako razgranatu crvenu stabljiku visoku i do 2 m s listovima koji su višestruko rascijepani, nasuprotno smješteni, sjedeći, a na donjoj strani pustenastobijeli. Cvjetovi su sitne glavice žućkaste do crvenkaste boje.
Vrijeme cvatnje biljke je srpanj – rujan.
Miris karakterističan za pelin, aromatičan (komfor), a okus oštro gorak.
Raste uz putove, obale kanala, jezera, uz nasipe, rubove šuma, uz naselja.
Bere se gornji dio biljke u cvatu, te se suši na toplom i zračnom mjestu. Možemo brati i listove prije cvatnje kao i same cvjetove ili cvjetne pupove za vrijeme cvatnje, dok još nisu otvoreni.
Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje oko 5%, gorke tvari artemisin, absintiin i anabsintiin, gorki glikozid absintin, organske kiseline jabučna, jantarna i taninska, tanin, željezo, ulje koje sadrži 3-10% tujona, terpen, azulen, tanaceton i soli kalija i mangana, vitamin B kompleksa, vitamin C, vitamin A.
Toksičnost. Tujon, djeluje na neuromišićni sustav te ako se uzima bez kontrole, dovodi do grčeva i psihičkih tegoba.
Ljekovito djelovanje isto kao i kod pelina.
